Naslovna Materijali Progresivne leće Uredske leće Anti-refleksivni slojevi
Izdvojeno
Naslovna Zanimljivosti Evolucija naočala kroz stoljeća

Evolucija naočala kroz stoljeća

Grci i Rimljani nisu bili upoznati s naočalama, barem tako kažu povijesne knjige i dokumenti. Ciceron, rimski državnik koji je živio 50 godina PK, napisao je u jednom od svojih pisama da su mu robovi čitali jer ga njegove oči nisu služile. Nakon pada Rimskog carstva, znanstveni dokazi o optici bili su prošireni od strane Aboe Ali al-Hazin ibn al-Haitham (‘Alhazen’), arapskog znanstvenika koji je živio u 11. i 12. stoljeću i koji se smatra ocem moderne optike. Napisao je da se okrugli element može koristiti da bi predmete učinio većim nego što zaista jesu. Sredinom 13. stoljeća, njegovi su radovi prevedeni na latinski i distribuirani među znanstvenicima u Europi. Nije dugo potrajalo da se ti elementi počnu proizvoditi: proizveden je kamen za čitanje. Mnogo godina nakon toga, znanstvenici lošeg vida imali su optičko pomagalo na raspolaganju koje je od velike pomoći. Ideja prvog kamena za čitanje bila je da se pomicanjem kamena preko dokumenta mogao povećati tekst. Ubrzo nakon toga, razvijen je tanji kamen za čitanje koji se stavljao ispred oka. Izum naočala bio je na rubu uspjeha.

Prve naočale...

Prvi dokaz korištenja naočala zabilježen je u Italiji oko 1286. godine. Podatak je baziran na bilješkama iz 14. stoljeća. 1306., Alessandro della Spina i Giordano da Rivalto, redovnici iz Venecije, dokumentirali su da "nije još prošlo 20 godina od umjetnosti proizvodnje naočala". Alessandro della Spina kopirao je model naočala i distribuirao ih među redovnicima koji su se borili s vizualnim restrikcijama. Proizvodnja naočala nije bila tehnološki superiorna, radilo se o dvije naočalne leće za čitanje koje su bile povezane jednostavnom nitnom.

Pravi izumitelj ostati će nepoznatim; možda je djelo venecijanskih obrtnika, zbog činjenice da je grad poznat po izvanrednim tehnikama proizvodnje stakla.

Najbolje naočalne leće dolazile su iz Venecije. Obrtnici iz talijanskih gradova jedini su imali mogućnost proizvodnje jasnih, nebojanih stakala. Detalji njihove proizvodnje ostali su među najbolje čuvanim tajnama. Nadareni puhači stakla bili su primorani ostati u Veneciji do kraja života. Ukoliko bi pobjegli van grada, članovi njihovih obitelji bili bi zatvoreni i bačeni u gradske tamnice. Bili bi oslobođeni u trenutku kada su bjegunci uhvaćeni (i ubijeni)!

…kasniji modeli

Budući da je prava noćna mora bila održavati cviker od pada s nosa, naočale s mostom su proizvedene početkom 15 stoljeća. Taj model također nije ispunio očekivanja s pogleda udobnosti. Suprotno cvikeru koji se sastojao od dva individualna dijela, naočale s mostom sastojale su se od jednog dijela, dok su se leće držale nefleksibilnim okvirom. Materijali od kojih su bili sastavljeni okviri smatrali su se egzotičnim i sadržavali su kožu, kitovu kost, rogove, željezo, broncu i srebro.

Kao i cvikeri, naočale s mostom nisu bile na željenoj razini udobnosti. Zato su ljudi počeli tražiti alternativu početkom 16 stoljeća. Ne uvijek atraktivne no definitivno funkcionalne bile su produžene čeone naočale. Te naočale bile su postavljenje na dugačku zaobljenu ručku koja se postavljala na glavu. Nosile su ih isključivo žene i visoko rangirani građani.

Nova razina

U 17. stoljeću, proizvodnja se naočala prebacila u Englesku.

Zahvaljujući izumu novih tipova naočala kao i strojeva za proizvodnju, kvaliteta naočala se znatno povećala. Udruženje engleskih optičara, koje datira u 1629., nije bilo impresionirano kvalitetom naočala koje su bile uvezene iz Venecije. Iz tog razloga, u 1670., proizvođač stakala George Ravenscroft naručio je istraživanje metodologije proizvodnje koja bi vodila proizvodnji visokokvalitetnih nebojanih naočala. 4 godine kasnije, Ravenscroft je prijavio patent za staklo od kremena koje je sadržavalo i olovo. Novi tip stakla bio je proziran kao planinski kristal i snažniji od venecijanskog stakla.

Budući da je kremeno staklo bilo tako snažno, nove proizvodne tehnike omogućile su Johnu Marshallu, optičaru iz Londona, razvoj stroja za mljevenje koje je omogućilo istovremeno mljevenje višestrukih naočalnih leća što je ubrzalo proizvodnju i kvalitetu naočalnih leća. Marshallove tehnike proizvodnje su toliko sofisticirane da se upotrebljavaju i u 20. stoljeću.

Unatoč napretku proizvodnje naočalnih leća, veliki je izazov bio napraviti od naočala udobno i estetsko pomagalo. 1717. Edward Scarlett, Marshallov kolega, napravio je korak u pravom smjeru izumom naočala s krilima. Radilo se o dva krila koja su se postavljala uz sljepoočice. Iako je izum polučio veliki uspjeh širom Europe, pritisak na sljepoočice bio je iritantan i bolan. Kako bi balansirali pritisak na sljepoočice,proizvedene su naočale s ekstra dugačkim krilima koje su bile povezane na stražnjoj strani glave.

Benjamin Franklin, američki znanstvenik i državnik smatra se izumiteljem bifokalnih naočala 1784. Kako je Franklin stario, njegova istovremena dalekovidnost i kratkovidnost sve su mu više smetale. Kako bi izbjegao prebacivanje između dva tipa naočala, smislio je način ugradnje dva tipa naočalnih leća u jednu, čime je stvorio bifokalne naočale. Leća oblika polumjeseca za blizinu smještena je donji dio segmenta leće za daleko.

Od jednojakosnih do progresivnih naočalnih leća

Kada je 1950. Bernard Maitenaz isprobao očeve bifokalne naočale, osjetio je potrebu korekcije koncepta. Zbog snažne tranzicije između dvije jačine dioptrije, oči su se svaki put trebale akomodirati na novu udaljenost gledanja. Srednja udaljenost od otprilike 50 do 150 cm i dalje je bila problematična kod bifokalnih naočala. Kako bi riješio problem, trifokalne leće razvijene su na sličan način kao i bifokalne. Treći dio integriran je iznad dijela za čitanje, no i nadalje je problem stvarala konstantna reakomodacija očiju koja je iznimno neugodna.

Maitenaz, 25-godišnji francuski inženjer imao je san: izumiti i proizvesti naočalnu ležu koja bi omogućila jasan vid na svim udaljenostima uz glatke tranzicije između pojedinih dijelova naočalne leće. San mu se ostvario 1953.

Kada je patentirao koncept progresivnih naočalnih leća. Šest godina kasnije, patent je predstavljen od strane Société de Lunetiers.

Multifokalne (progresivne) naočalne leće se postepeno unapređuju. Razvoj freeform tehnologije kreirao je ove mogućnosti dizajna progresivnih naočalnih leća. Tehnike rezanja omogućuju rezanje svake leće duž višestrukih osi, osiguravajući prilagođeniji personalizirani dizajn. Glavna prednost freeform obrade je površina leće koja se vidi kao serija individualnih točaka koje su rezane kroz višestruke osim osim samo dvije. Naočalna leća je toliko precizno rezana da može biti optimizirana za svaku dioptriju,uzimajući u obzir i odabrani dioptrijski okvir, osobne parametre i fitting. Rezultat je potpuno prilagođena naočalna leća koja nudi optimalan vid u svim okolnostima.

Razvoj industrije

Krajem 18. i početkom 19. stoljeća, industrijska revolucija pokrenuta je u Europi, proizvođači su upoznati s fenomenom proizvodnje na traci. 1796. prva tvornica specijalizirana za proizvodnju dioptrijskih okvira otvorila se u Francuskoj. Pet godina kasnije, prva tvornica naočalnih leća otvorena je u Prusiji. Sredinom 19 stoljeća razvijaju se tvornice u SAD-u što je dovelo do pravog razvoja optičke industrije – optičari su sve naočalne leće i dioptrijske okvire samostalno proizvodili, no bili su u poziciji da naručuju komponente zasebno čime su se mogli fokusirati na refrakciju, ugradnju i distribuciju.

Naočale u šezdesetima i sedamdesetima

Nakon Drugog Svjetskog rata prelazimo na šezdesete godine 20. Stoljeća. Europa se i dalje razvija unatoč socijalnim nemirima koji su se odražavali u dizajnu tog perioda. Samopouzdanje i bogatstvo se isticalo u okvirima od kornjačevine i rogova koje su nosili uspješni. Žene su nosile elegantne okvire čime su indicirale da emancipacija lagano nastupa.

Sedamdesetih godina, naočalne leće bile su sve veće i veće. Pokušavale su sakriti bore i druge znakove starenja. Kupci su počeli važnost pridavati markama proizvoda. Na okvirima raznih standarda, naziv branda mogao se pronaći na stražnjoj strani ili rubu okvira. Plastične naočalne leće postale su iznimno popularne jer su bile lakše od tradicionalnih mineralnih. Naočale su postale nazamjenjivim dijelom društva.

Današnje naočale

Prošlo je nekoliko stoljeća od izuma naočalnih leća i dioptrijskih okvira. Milijuni ljudi koriste progresivne naočale na dnevnoj bazi. Nekada se kamen za čitanje koristio za povećanje linija religioznih knjiga da bi se danas razvio u tehniku koja je nezamjenjiva. Bilo da ih koristite za čitanje novina, zaštitu očiju od direktnog sunčevog svjetla ili za modni izričaj, ovaj instrument mijenja pogled na svijet. Ne koriste se samo za vizualnu potporu već i da razlikuje jednu osobu od druge. Drugim riječima – važno je vidjeti i biti viđen.

Naslovna Zanimljivosti Evolucija naočala kroz stoljeća

Scroll To Top